Porođajna priča je jedna jako važna priča. Ona koju ćeš ispričati mnogo puta i možda ju svaki put vidjeti iz neke druge perspektive.

To je ona priča koju kao žena u sebi nosiš cijeli život.

 

 

Ono što je posebno zanimljivo- žene diljem svijeta rađaju u svakom trenutku, i u tom moru najrazličitijih porođajnih priča – NEMA ISTOG ISKUSTVA.

Porođajna priča je ona priča koju si ponijela sa sobom iz svog poroda u majčinstvo. I odmah da ti kažem, posve je moguće da tvoja porođajna priča i priča tvog partnera (koji je bio u istoj rađaoni kao i ti) bude dijametralno suprotna priča. Razlog za to je u tome da ju je svatko od vas vidio svojim naočalama iz vlastite perspektive.

Moguće si tijekom trudnoće bila okupana komentarima poput „važno je da porod preživiš, da iz njega i ti i beba izađete žive i zdrave“ ili nešto poput „hajde brzo prođe, brzo ćeš to zaboraviti“. 

I onda si rodila.

I sada ti je sasvim jasno da ste ti i beba zdrave i žive, ali da te to iskustvo rađanja nepovratno promijenilo; i ne samo to, nego da je taj porod utkan u svaku stanicu tvog bića.

I naravno da je, vrlo vjerojatno je najintenzivnije iskustvo koje si ikada doživjela.

Za početak ti želim reći da je to sasvim u redu. 

Porodom si doslovno posvjedočila najvećoj čarobnosti življenja, tim trenutkom si prisustvovala vlastitom donošenju novog života na ovaj svijet. Wooow. Koliko je to samo veliko!

S druge strane proces rađanja je jako intiman, osjetljiv i snažan. Onaj u kojem si možda prvi put bila tako otvorena, posve ranjiva i istovremeno najsnažnija ikad.

Iskustvom poroda postala si majka. Nova velika uloga je ušla u tvoj život. 

Svaka od nas u porod ulazi s vlastitim ruksakom na leđima, svojom vlastitom prtljagom. I nakon poroda u svoj ruksak samo još utrpamo i to još jedno iskustvo s kojim koračamo dalje kroz majčinstvo. 

Težina tereta u ruksaku odredit će dinamiku i težinu/lakoću koračanja majčinstvom.

 

 

 

 

Porođaj je velika transformacija za ženu. Onaj trenutak koji ni na koji način ne možemo iskontrolirati, onaj trenutak nakon kojeg ništa više nikad neće biti isto. I koliko predivna, ta promjena je velika. Uloga majke koju ova transformacija nosi sa sobom je intenzivna i traži puno strpljenja i vrijeme.

Ovisno s kakvim si ruksakom izašla iz svog poroda, i kakvu priču nosiš, to nosimo i u majčinstvo.

Da približim- ako si iz poroda izašla samopouzdana, osjećajući snagu, ako si bila podržana i poštovana, sigurna- to će se samo preliti u majčinstvo. To ne znači da majčinstvo neće nositi izazove sa sobom, ali to mjesto snage, samopouzdanja, sigurnosti će se preliti i na te izazove i pomoći ti uhvatiti sigurnije u koštac s  njima. 

Ako si pak iz poroda izašla s puno krivnje jer npr. porod nije završio planirano, vaginalno ili neintervenirano ili si završila na carskom rezu koji nije bio željen u svoj ruksak utrpala si i težinu krivnje, trebala sam/možda sam mogla bolje/podabacila sam i to je nešto što vučeš majčinstvom sa sobom.

Moguće tijekom poroda nisi došla do izražaja, nisi se snašla, nisi izgovorila, nisi se osjećala poštovano ili viđeno. Pa si to stavila pod tepih i svakodnevno se spotičeš i preskačeš preko toga.

Zašto je pričanje porođajne priče važno?

Pričanjem porođajne priče vidimo tu priču iz drugih različitih perspektiva. Često kažem da je porođajna priča riznica znanja iz koje stalno možemo jako puno učiti.

Moje osobno iskustvo pričanja vlastitih porođajnih priča svaki puta me nanovo iznenadi kako me pouči nečem novom, već nebrojeno puta ispričano.

 

 

 

 

Porođaj je enormno veliko iskustvo i svaka od nas ima potrebu svjedočenju tog iskustva. Da netko vidi, čuje i posvjedoči kroz što sam prošla. A puno prečesto imamo situaciju- mama i beba su se vratile iz rodilišta, najbliži su došli u posjet vidjeti BEBU. Beba je divna, svi joj se vesele, a žena odlazi u sjenu. A baš tu žena treba potvrdu- VIDIM TE, želim čuti kroz što si prošla, kako si ti- što često izostane.

Pričanjem priče (bila ona najljepša koju si priželjkivala, ili ona koju nisi željela i ostavila je gorak okus) žena dobije PRIZNANJE. Mene se čuje, vidi me se, ovo je moje iskustvo i vi ste tome posvjedočili.

Često porođajnu priču vrtimo u glavi svakodnevno. I to je ok. Međutim, ono što recikliramo je uglavnom par istih rečenica.

Pričanjem porođajne priče stvaramo širu i drugačiju perspektivu. Upravo to viđenje iskustva iz druge perspektive, stavljanjem pažnje na neke druge detalje- stvara drugačije iskustvo. I često to drugačije, cjelovitije iskustvo lakše zatvaramo.

Nedvojbeno je porođajna priča nešto čemu ćeš se (ako ne češće) vraćati prilikom paljenja svjećice na rođendanskoj torti. I oslobađajuće je vraćati se nečemu što se dogodilo u prošlosti i tamo je ostalo (a nije otvorena rana koja te preplavljuje).

Pričanjem porođajne priče prorađuješ porođajnu priču, izvlačiš iz nje važna učenja, zamataš je u svoj celofan, ostavljaš tamo gdje joj je mjesto (u trenutak postanka Majke) i nastavljaš dalje u majčinstvo- mudrija, iskusnija, svjesnija i snažnija.

Za pričanje porođajne priče važno je da se priča u sigurni uvjetima. Osoba koja sluša može biti tvoja prijateljica, mama, druga žena koja želi čuti priču, neki sigurni ženski krug (mi ju pričamo u Maminom krugu ili 1na1 ) ili terapeut. Osoba uz koju se ti osjećaš sigurno i koja čuva tvoj prostor.

Mame unutar krugova često kažu da se nakon pričanja porođajne priče osjećaju znatno lakše (bez obzira radi li se o „lijepom“, „ružno“ ili „preplavljujućem“ iskustvu“), osjećaju se zahvalno da su dobile priliku ispričati svoju priču i da ih se saslušalo i posvjedočilo tomu što su prošle. Također, često kažu da su iz svoje priče izvukle mudra učenja i za majčinstvo.

 

Osobno, kao netko tko gotovo svakodnevno sluša porođajne priče moram reći da još uvijek nisam čula „groznu“. Da, ima naočigled ljepših i ružnijih iskustava- ali na kraju- sve te priče su divno divne, toliko mudrosti kriju u sebi i prava su riznica znanja. I nevjerojatno kako je opetovano zajednički nazivnih svih tih najrazličitijih priča- da sve posvjedoče isto- duboku snagu žene.
Ako mene pitate, pričanje porođajne priče bi trebalo biti „na recept“!

Kristina

o-meni-Kristina-Vidakovic

Kristina Vidaković

Kristina Vidaković je voditeljica ZIVIA centra. Kao Hypnobirthing edukatorica, porođajna edukatorica, doula, postpartum doula, edukatorica za roditelje, trenutno pri Institutu za menstrualno zdravlje (u edukaciji) uronjena je u svakodnevni rad sa ženama.

Podrška plodnosti, trudnoća, priprema za svjestan, samopouzdan i opušten porođaj, koračanje majčinstvom, ženstvenost, putovanje kroz ženu u sebi njezine su teme. Svoj rad temelji na pružanju provjerenih, nepristranih i objektivnih informacija kojima pristupa s puno nježnosti i poštovanja.

Posao smatra pozivom, ali ispred toga, Kristina je dvostruka mama, partnerica, žena, prijateljica; voli duge šetnje šumom, masažu, putovanja, vrtlarenje, meditaciju, dobru hranu, aromaterapiju i jogu.Uživa u vremenu s Franom i Larom koje smatra svojim najvećim životnim učiteljima.

Website: https://zivia.hr

Sljedeće objave bi vas također mogle zanimati

HypnoBirthing
Kristina Vidakovic

Trudnoća

Voljela bih otvoriti jednu malo drugačiju perspektivu trudnoće. Često mi se čini da je paralizirana strahom, preplavljena brigom i nemirom, prepuna informacija i mentalnog angažmana; dok pravi doživljaj i osjet

Više »
Majčinstvo
Kristina Vidakovic

Mum shaming

Odlučila sam danas otvoriti jedan „vrući krumpir“.  Temu koja je sveprisutna i o kojoj premalo pričamo. Nedavno je postala aktualna i u jednoj od mojih grupa Maminog kruga, pa sam

Više »
HypnoBirthing
Kristina Vidakovic

Što je HypnoBirthing?

U izravnom prijevodu HypnoBirthing znači ‘’porod u hipnozi’’.  Iako zvuči poprilično pompozno, u najkraćim crtama cilj ove tehnike pripreme za porod je opušteno, mirno, sigurno i svjesno porođajno iskustvo. Kada u

Više »
Kategorije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Facebook
Twitter
LinkedIn