Partner na porodu danas je kod većine trudnica s kojima radim „uobičajeno očekivana“ situacija. 

„Da, i moj partner ide sa mnom na porod“ kaže ona. A ako pitamo njega, reći će- „da, naravno da idem na porod sa svojom ženom, pa i većina mojih prijatelja je bila na porodu sa svojim ženama.“

 Ovaj trend je u velikom porastu u Hrvatskoj posljednjih 10- tak godina, što s velikim oduševljenjem pozdravljamo.

Kada zagrebemo malo ispod površine velika većina ovih unaprijed spomenutih partnera uopće ne zna kako da se s tom ulogom nosi i što ona znači. To i nije neobično.

Ako povijesno gledamo, porod je uvijek bila „ženska“ stvar. Uz ženu koja rađa su bile druge žene i primalje (koje su joj davale duboko razumijevanje za proces kroz koji prolazi, mudrost i konkretnu pomoć); a muškarac bi stajao vani, čekao sretnu vijest i čuvao prostor. U toj ulozi se jako dobro snalazio jer upravo je ta uloga zaštitnika i čuvara svoje žene ono što mu je u prirodi.

Kada na partnerskoj radionici razgovaram s partnerima koji imaju u planu biti na porodu sa svojom ženom uglavnom čujem- „da, ja ću biti sa svojom ženom na porodu, želim biti prisutan u trenutku rođenja našeg djeteta, ALI ja ne znam što ja tamo trebam raditi, bojim se da ću pasti u nesvijest, ne znam kako ću se nositi s njezinim trudovima, krvi i vikanjem. Što ja tamo uopće trebam raditi?!“ 

Rezimirala bi mušku percepciju poroda na jednu od scena iz američkog filma gdje se žena usred noći budi u velikoj količini plodne vode, panično ulaze u auto, on juri do rodilišta, ona se počinje porađati na suvozačkom sjedalu, jedva stižu u rađaonu, ona viče jako, a on pada u nesvijest… i beba se rađa.

Scena iz američkog filma je daleko od realnosti procesa rađanja; ali potreba za dobivanjem informacija o tome kako proces rađanja izgleda, što očekivati, koja je uloga muškarca u tom trenutku i kako pomoći ženi nameće se kao neophodan doprinos pozitivnom iskustvu za oboje.

Moje iskustvo rada s parovima pokazalo je:

• partneri zaista u većini slučajeva žele participirati, ali često ne rade ništa jer ne znaju što da rade
• uloga samo budi, pružaj podršku i prisutnošću prati proces rađanja u muškarcu stvara osjećaj- nisam koristan (ništa ne činim)
• muškarci bi najradije porod „riješili“ (po prvi puta vide ženu u stanju trudova, to detektiraju kao „problem“ koji se treba riješiti; a znamo da porod ima svoj početak, proces, stajanje, kretanje, kraj koji ni na koji način ne možemo „odmah riješiti“)
• vape za informacijama, ali ne dolaze do izvora informacija spontano (većina žena će o trudnoći i porođaju pričati s prijateljicama, majkom, drugim ženama na različitim radionicama; dok će muškarac otići s dečkima u petak na pivo gdje će tema trudnoće i poroda biti započeta i završena „za par tjedana je termin“ bez dijeljenja iskustava, informacija i emocija)
• informiranjem, definiranjem uloga partnera na porodu i razumijevanjem procesa muškarcu koji ulazi u rađaonu padne veliki nevidljivi teret s leđa.

Uloga partnera na porodu je primarno oksitocinska, a oksitocin nam je u porodu primarno važan!

Uz partnera se osjećamo voljeno, sigurno, zaštićeno, ugodno, opušteno, mirnije, duboki osjećaj- nisam sama. Taj osjećaj je preduvjet da bi se s potpunim povjerenjem pustile u proces rađanja- a iz tog mjesta naše tijelo i naša beba točno znaju kako proći kroz porođaj.

Da bi partner samopouzdano bio u svojoj pravoj oksitocinskoj ulozi važno je da zna što se u procesu rađanja zbiva, ima informacije o porođajnim fazama i procedurama i tvojim željama, ali i vlastitim resursima kojima te u porodu može podržati.

Stvari koje tebi mogu puno pomoći, a njemu mogu vratiti osjećaj „koristan sam“ u porodu su:

• podsjetiti te da ideš piškiti (na taj način ćeš ustati, dobiti gravitaciju važnu za pomoć bebi da se spusti a ti lakše otvoriš, kretati se do wc, sjesti u položaj savršen za otvaranje na wc-u, ali i pražnjenjem mjehura stvoriti potreban prostor za namještanje bebe) 
• provjeriti da li dišeš (ako primijeti da plitko dišeš ili si počela zadržavati dah može ti brojati udah i izdah i pomoći produbiti dah, ili samo glasnije duboko disati pored tebe kako bi se uhvatila spontano na dublji tempo daha- i samim time opustila tijelo i disala kroz trudove)
• osvježiti lice termalnom vodom/hidrolatom (što će ti donijeti tako potrebno osvježenje)
• pripremiti obloge (može uzeti mali ručnik koji će u rađaoni namočiti hladnom/toplom vodom i staviti što će olakšati nošenje s porođajnom boli)
• podsjetiti te da piješ vodu (malo po malo; odlazak u dehidraciju je također odlazak u stanje stresa koje utječe na tijek poroda)
• podržati te riječima („tako ti dobro ide“, „još samo malo“, „ti to možeš“, „naša beba je uskoro s nama“)